hrvatski ili Hrvatski?

„Taj roman ne mogu pronaći na Hrvatskom jeziku.”

Ako mislite da je u ovoj rečenici pridjev hrvatski napisan točno, morat ćemo vas ispraviti. Novije društveno-političke okolnosti, inače uobičajen čimbenik značajnih jezičnih promjena, utjecale su na sve češće pogrešno pisanje ovog pridjeva.

U navedenom se primjeru javlja odnosni pridjev.  Riječ je o vrsti pridjeva kojom se izražava odnos koji jedan predmet (biće ili pojava) ima prema drugom predmetu (biću ili pojavi). U ovom slučaju pridjevom hrvatski iskazuje se onaj koji se odnosi na Hrvate ili Hrvatsku, a sam je odnos zasnovan na pripadnosti.

Takav odnosni pridjev, izveden od vlastitog imena (Hrvat ili Hrvatska), piše se malim početnim slovom.  Jednako se pišu i drugi odnosni pridjevi izvedeni od vlastitih imena npr. božićni (Božić), zagrebački (Zagreb), matoševski (Matoš)…

Iznimno pišemo Hrvatski jezik kada je riječ o nazivu (imenu) nastavnog predmeta.

Za razliku od pridjeva ove vrste, velikim ćemo početnim slovom pisati odnosne – posvojne – pridjeve izvedene od vlastitih imena koji završavaju na -ov/-ev, -ljev, -in npr. Mjesečev (mjesec), Molotovljev (Molotov), Martinin (Martina)…

Odnosne ćete pridjeve najjednostavnije prepoznati razmislite li je li određeni pridjev u nekoj vrsti odnosa s imenicom koju pobliže određuje. Njima se najčešće izriču pripadnost, porijeklo, prostor i vrijeme, naprimjer bakin recept – recept koji je osmislila baka, Gornji grad – dio grada koji se nalazi poviše drugih dijelova grada, sutrašnji dan – dan koji će doći nakon današnjeg…