Lažni prijatelji u hrvatskom i slovenskom jeziku

U jezičnom kontekstu lažni su prijatelji parovi leksema koji se pišu jednako ili slično, jednako mogu i zvučati, no nose različito značenje.

U bliskim, srodnim jezicima kao što su hrvatski i slovenski, takvih primjera ima mnogo.

Oslanjajući se na svoj materinji hrvatski jezik često pogrešno predmnijevamo značenje riječi u srodnom nam i po mnogočemu poznatom slovenskom jeziku.

Tako kao jezični laici možemo na primjer pretpostaviti da riječ „zelena“ u slovenskom jeziku označava zelenu boju, no bit ćemo samo djelomično u pravu. U slovenskom jeziku riječ „zelena“ zaista označava boju, no može označavati i celer, začinsko bilje. Pomislili bismo i da je „roža“ ruža. No ruža je „vrtnica“, a „roža“ označava cvijet. Zaključiti možemo i da riječ „grad“ u slovenskom jeziku označava isto što i u hrvatskom – „grad“. Ali njome ipak označavamo „zamak“ ili „utvrdu“, a ne npr. glavni grad Ljubljanu.

I u pravnom se leksiku sudski tumači za slovenski jezik susreću s brojnim primjerima lažnih prijatelja. Tako na primjer slovenska riječ „nadležen“, znači naporan, dosadan, a ne „nadležan“, npr. nadležna institucija. U slovenskom jeziku riječ za „nadležan“ je „pristojen“. Što pak nema nikakve veze s pristojnošću.

Prevoditelj za slovenski jezik mora stoga biti posebno usredotočen i pažljiv prilikom prevođenja sa slovenskog jezika na hrvatski jezik i obratno.

U rješavanju ovih nedoumica ponekad će nam pomoći kontekst koji nas upozorava da mu riječ koju prepoznajemo ne pripada. U svim drugim slučajevima bit će najbolje da prijevod obavi profesionalni prevoditelj za slovenski jezik. Njegovo poznavanje jezika i razvijena vještina neće dopustiti da ga zavedu brojni lažni prijatelji.